Mr EDIS DERVIŠAGIĆ

Mr EDIS DERVIŠAGIĆ, NAČELNIK OPĆINE GRADAČAC:

REALIZACIJOM KAPITALNIH PROJEKATA DO JOŠ JAČE PRIVREDNE PROGRESIJE

    Tekst Rašid Hakić

Saradnik na pripremi materijala Samir Iskrić

Fotografije Općina Gradačac  i Redžep Kadrić

Zahvaljujući klimatskim preduslovima i dobroj komunikacijskoj povezanosti sa okruženjem od davnina je područje općine Gradačac prepoznatljivo po iznimno kvalitetnoj šljivi i drugim vrstama voća. Slijedom toga je 1969. godine i organizovana priredba lokalnog karaktera, koja je prerasla u međunarodnu privrednu manifestaciju.

Uprkos tome, bavljenje voćarstvom u najvećoj mjeri svelo se na popratnu porodičnu djelatnost, bez izgradnje značajnijih privrednih kapaciteta, čime bi bila stvorena nova vrijednost.

Tako su razvijane druge grane privrede, što je umnogome definisalo profesionalno opredjeljenje velikog broja žitelja ovog područja. Rezultat toga su značajni proizvodni kapaciteti i respekta vrijedni stručnost i iskustvo uposlenih.

O kojoj privrednoj grani se radi, šta predstavlja ostale raspoložive potencijale i koje aktivnosti općinska administracija realizuje s ciljem još jače privredne progresije, na navedena i druga pitanja odgovore je dao općinski načelnik Edis Dervišagić.

OD KASABE DO MODERNOG GRADA

Gradačac je grad i sjedište istoimene općine u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Smješten je na obroncima Majevice, na nadmorskoj visini od 129 metara. Gradom dominira kula Husein-bega Gradaščevića, poznatija kao Gradina, koja je zaštitni znak i prepoznatljiv simbol grada.

Gradačac se nalazi u blizini gradova Bosanski Šamac, Modriča i Odžak. Na području Gradačca se prostire srednjovjekovna župa Nenavište i obuvatala je veći dio današnjih općina Gradačac, Modriča i Bosanski Šamac. U historijskim izvorima se prvi put javlja 1326-29. godine, a kasnije, oko 1461. godine na ovom području se javlja grad Gračac. Pod Osmanlijskom vlašću od 1519. godine Gračačka nahija spomenuta je u defteru iz 1533., dok se 1634. godine navodi da Gradačac pripada Gračaničkom kadiluku.

To je ujedno i prvi dokument u kojem se ovo mjesto javlja pod sadašnjim svojim imenom. Nakon Karlovačkog mira, 1699. godine, gradačac kojem je tada bila namijenjena odbrana osmalnijskih granica na Savi, mnogo dobija na svom strateškom značaju. Godine 1701. postaje palanka, a od 1710. sjedište kapetanije. Poslije toga varošica se brzo razvijala, pa je polovinom 19. vijeka imala dva hana, dvije medrese, četiri džamije, nekoliko mekteba i oko 40 trgovačkih i zanatskih radnji. Najveća zasluga za takav prosperitet pripada gradačačkim nasljednim kapetanima iz obitelji Gradaščevića: Osman-kapetanu i Murat-kapetanu, a naročito predvodniku vojske bosanskih feudalaca u borbi protiv osmanlijske uprave 1830. godine, Husein-kapetanu, bolje poznatom pod imenom Zmaj od Bosne.

Izgradnja postojećeg kompleksa u ovom gradu započeta je 1765. a dovršena do 1821. godine. Unutar široko razvedenih bedema ovog fortifikacionog sistema koji ima tri ulaza osigurana kapi-kulama, nalazi se oko 18 metara visoka, od opeke sagrađena trospratna kula s tornjem na vrhu.

Masivno građena četverokatna sahat-kula, kvadratne osnove, visoka 22 metra, najmlađi je objekat ove vrste u Bosni i Heregovini. Podigao ju je 1824. godine Husein-kapetan Gradaščević.

BH BUSINESS MAGAZINE:Gospodine Dervišagić, šta su bile osnovne karakteristike privrednog ambijenta općine Gradačac od završetka Drugog svjetskog rata do početka devedesetih godina prošloga stoljeća ?

Mr E. DERVIŠAGIĆ:Začetak privrednog razvoja Gradačca počeo je prije šezdesetak godina. Iako u nekom rudimentarnom obliku, već tada se primjećuje poduzetan duh koji je, po meni, danas sinonim za Gradačačane.

Poslije Drugog svjetskog rata na području Općine osniva se nekoliko zanatskih radionica sa malim brojem zaposlenih. Tad je Gradačac imao svega sedam teretnih vozila. U narednih tridesetak godina te radionice će izrasti u moderne industrijske kapacitete na kojima bi danas pozavidjela većina općina u Bosni i Hercegovini. „TMD“, „Namještaj“, „Bosna“, „Kula“ i „Bosnaprodukt“ bili su šampioni industrijske proizvodnje u ovoj regiji, a metalna, drvoprerađivačka, tekstilna i prehrambeno-prerađivačka industrija bili su i tada, kao i danas, najveći „poslodavci“ u Gradačcu.

BH BUSINESS MAGAZINE: Kakve je posljedice na privredne subjekte ostavio ratni period od 1992. do 1995. godine i šta su osnovna obilježja tranzicije vlasničkih odnosa?

Mr E. DERVIŠAGIĆ: Rat je gradačačku privredu, opisno rečeno, bacio na koljena. Fabrike su tokom ratnih dejstava pretrpjele velike štete, proizvodnja je obustavljena, a poslovni kontakti sa prijeratnim domaćim i ino partnerima prekinuti. Moderni industrijski kapaciteti, izgrađeni tokom sedamdesetih i osamdesetih, krajem devedesetih godina bili su zastarjeli ili uništeni. Općina i država nisu imale snage da se uhvate u koštac sa obnovom, te razvoj Gradačca opet postaje zadatak domaćih poduzetnih ljudi.

Privatizacija državnih kompanija, kao i u drugim bh. općinama, donosi mješovite rezultate. Izgubili smo ponešto od privrednog sjaja kod nekih kompanija, a druge su postale zvijezde i prvijenci razvoja ne samo gradačačke, već i bosanskohercegovačke privrede. Neki od primjera  uspješne privatizacije su „TMD“, od kojeg je nastalo nekoliko privatnih kompanija. Većina njih uspješno posluje i proizvode, u najvećoj mjeri, plasira na EU tržište. Pozitivan primjer tranzicije vlasničkih odnosa je i Tekstilna industrija „Kula“, čija odjeća je prepoznatljiva širom Njemačke.

METALSKI SEKTOR BIO I OSTAO OKOSNICA PRIVREDNOG RAZVOJA

BH BUSINESS MAGAZINE:Koje poduzetničke ideje su se u poslijeratnom periodu potvrdile kao posebno uspješne i koje grane privrede predstavljaju nosioce privrednog razvoja općine Gradačac?

Mr E. DERVIŠAGIĆ: Ono što posebno treba naglasiti su greenfield investicije u Gradačcu. Naime, u posljednjih deset godina izgrađeno je i osnovano mnoštvo manjih i većih kompanija i to uglavnom proizvođačkog karaktera. Previše prostora zauzelo bi nabrajanje svih uspješno realizovanih poslovnih ideja, a među najuspješnijim, u pogledu broja zaposlenih i prihoda su mljekare „Inmer“ i „Zott“, Mlin „Nezić“ u prehrambenoj indsutriji, „Wagner Automotive“, „Kovgrad“, „TMD Hanibal“ i „TMD Dommers“ u metaloprerađivačkoj, „Thema“ u tekstilnoj, „Džena“, „Balegem“, „Limoplast“ i „ Gradex“ u građevinskoj,  te „Pullcom“ u hemijskoj industriji. Danas je Gradačac, iako kao i druge lokalne zajednice suočen sa visokom stopom nezaposlenosti, ipak u mnogo boljem stanju privrednog razvoja nego neposredno poslije rata. Od nekoliko razvijenih industrijskih grana u Gradačcu metalski sektor se može smatrati osnovnim razvojnim faktorom privrednog razvoja.

Više od deset kompanija, koje posluju u ovom sektoru,  direktno zapošljavaju preko hiljadu radnika, a putem kooperanata i kroz dobavni lanac sigurno još toliko.

Te kompanije generiraju skoro stotinu miliona eura prihoda na godišnjem nivou, od kojeg je devedesetpet posto od izvoza. Ovaj podatak dobija još više na značaju uzme li se u obzir činjenica da se radi se o vrlo sofisticiranim kompanijama koje koriste vrhunske tehnologije i metode rada i čiji se proizvodi ugrađuju u gotovo sve evropske automobile.

Važno je napomenuti da je u Gradačcu zaokružen čitav proizvodni proces.  Naime, na jednom mjestu kupci mogu dobiti određene proizvode u svim fazama obrade i to od odlivka ili otkovka, pa do gotovog dijela i sklopa.

Pored metalske industrije važna privredna grana je prehrambeno-prerađivačka industrija gdje su sa prometom vodeće mljekare „Inmer“ i „Zott SEE“, te Mlin „Nezić“.

Naročito smo ponosni na činjenicu da su dva vodeća evropska proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda i to „Lactalis“ posredstvom „Dukat“-a i „Zott“, prepoznali priliku i investirali u Gradačac.

Tekstilna industrija, iako niskoakumulativna grana, zapošljava veliki broj ženske radne snage, zbog visokog udjela manuelnog rada u proizvodnji. Građevinska i drvoprerađivačka industrija su također razvijene i nekoliko naših većih kompanija uspješno konkuriše na čitavom bh. tržištu.

NEDOVOLJNO ISKORIŠTENI POTENCIJALI VOĆARSTVA

BH BUSINESS MAGAZINE:Koje privredne grane imaju najveće potencijale za ulaganje i koje aktivnosti se čine u cilju privlačenja investitora ?

Mr E. DERVIŠAGIĆ: Metalski sektor ima velik potencijal zbog obučenosti i dostupnosti kadrova za potrebe ove grane industrije.

Ovaj sektor postoji u Gradačcu već šest decenija i smatram da smo trenutno u društvu dvije-tri najrazvijenije bosanskohercegovačke općine u domenu kapaciteta i obučenosti kadrova u oblasti prerade metala.

Ono što bismo htjeli potencirati i dodatno razviti je prehrambeno-prerađivački sektor, posebno preradu voća kojeg imamo u izobilju. Nažalost, visokokvalitetno voće  sa ovog područja izvozi se i prodaje u primarnom obliku, bez ikakve prerade i dodane vrijednosti. Velika količina voća svake godine propadne ili naši proizvođači postanu žrtva niskih otkupnih cijena.

Naša nastojanja su da obezbijedimo jednog od većih evropskih prerađivača voća u Gradačac, uposlimo naše proizvođače kao kooperante, te ponudimo i proizvođačima sa područja ostalih općina da dopune našu ponudu sirovina za ovakvu jednu fabriku. Nadali smo se da će „Bosnaprodukt“, odnosno „Vegafruit“ smoći snage da postane jedan ovakav integrator. Nažalost, oni nisu uspjeli da dovoljno prošire tržište i ojačaju kapacitete, te time preuzmu upravljanje ovim sektorom u Gradačcu. S tim u vezi općinski organi i službe trudi se da, u skladu sa mogućnostima, obezbijedi što bolje uslove poslovanja za  privredne subjekte sa ovog područja.

Naše aktivnosti trenutno su akcentirane na izgradnju infrastrukture u „Industrijskoj zoni 2“ gdje je smješten veliki broj kompanija, ali gdje postoji i potencijal za dodatno širenje i izgradnju novih kapaciteta. Upravo projekti koje u ovom trenutku implementiramo ili su planirani za naredni period, omogućit će širenje ove industrijske zone prema istoku, gdje općina Gradačac raspolaže sa vlastitim građevinskim zemljištem koje je spremna ustupiti strateškim investitorima. Također smo u pregovorima sa Udruženjem privrednika općine Gradačac i Elektrodistribucijom čime  bi općina Gradačac trebala dobiti pravo na vršno opterećenje elektro-energetskog sistema od oko jedan megavat, koje bismo mogli ustupiti strateškim investitorima.

AKCENAT NA POBOLJŠANJU SAOBRAĆAJNE INFRASTRUKTURE

BH BUSINESS MAGAZINE: Koliko sredstava će biti izdvojena za kapitalne investicije i za koje projekte tokom tekuće godine ?

Mr E. DERVIŠAGIĆ: Općina Gradačac nastoji da što veći dio svog budžeta usmjeri u kapitalne investicije, a što manje u tekuće troškove.

 I unutar tih kapitalnih investicija moramo napraviti balans između društvenih potreba naših sugrađana i ekonomskih potreba investitora. Fokusirao bih se na pojašnjenje nekoliko kapitalnih projekata u tekućoj godini koje su direktno i indirektno vezani za razvoj privrede.

Jedan od njih je i izgradnja kružnog toka na raskrsnici magistralnog puta M14.1 i regionalnog puta R462. Općina Gradačac će investirati oko 383.000 KM u novu regulaciju saobraćaja na najopterećenijoj raskrsnici koja povezuje industrijsku zonu sa ostatkom općine, a o značaju projekta govori i podatak da više od tri hiljade radnika i hiljadu učenika svakodnevno koristi ovu saobraćajnicu.  Drugi kapitalni projekat je rekonstrukcija saobraćajnice Prodor 1 u industrijskoj zoni 2. Vrijednost projekta je oko 150.000 KM. Rekonstruisana saobraćajnica omogućava nesmetan i poboljšan prilaz sa regionalnog puta R462 za dvije fabrike u vlasništvu švicarskih i talijanskih investitora koji zapošljavaju preko 200 radnika. Putna komunikacija je postojala i do sada, ali uslovi saobraćaja nisu dozvoljavali ili su otežavali komunikaciju velikim teretnim vozilima. Naredni, ništa manje značajan projekat, čija realizacija je planirana do kraja ove godine, odnosi se na izgradnju saobraćajnice Prodor 3 u industrijskoj zoni 2, u vrijednosti oko 270.000 KM.

Radi se o potpuno novoj saobraćajnici koja ulazi duboko u industrijsku zonu 2 i omogućava komunikaciju novoizgrađenoj kovačnici   sa regionalnim putom R462.

Inače, kovačnica zapošljava oko 200 radnika, te je isti investitor, preko puta postojeće, izgradio još jednu fabriku sa planom da zaposli 100 novih radnika.

Pored kapitalnih projekata, brojnim kontaktima, te odnosima sa partnerskih gradova, nastojimo da budemo poveznica privrednika, koristeći svaku moguću priliku za prezentaciju potencijala i resursa kojima raspolažemo, a sve u cilju proširenja saradnje i na privatni sektor.

SAJAM ŠLJIVE – LIDERSTVO U PONUDI PROIZVODA I USLUGA POLJOPRIVREDNE I PREHRAMBENE INDUSTRIJE

BH BUSINESS MAGAZINE:Gospodine Dervišagić, koju ulogu u organizaciji Sajma šljive ima Općina i kakav značaj ova privredna manifestacija ima s aspekta promocije prirodnih i drugih potencijala kojima rasplaže ovo područje ?

Mr E. DERVIŠAGIĆ:Historijske okolnosti Gradačcu su dale obilježje prepoznatljivo u širem okruženju.Radi se o objektu koji dominira prostorom na kojem se nalazi.Poseban obol svemu daje povijesna uloga Husein-kapetana Gradaščevića, sa slobodarskim tekovinama koje su žitelji ovog područja potvrđivali od davnina pa sve do danas.

Drugi, ništa manje značajan simbol Gradačca je i Sajam šljive, sa tradicijom dugom četrdesetpet godina. Tokom   svih ovih godina Općina je stavljala na raspolaganje sve svoje resurse u organizaciji,    čime je ova privredna manifestacija dobila međunarodni karekter. Pojam međunarodni na najbolji način odražava efekte promocije prirodnih resursa kojima obiluje ovo područje, ali i ukupne privredne potencijale.  Tako će biti i ove godine, kada će od 27. do 30 augusta biti održan 41. Međunarodni sajam poljoprivrede i prehrambene industrije.

Konstanta povećanja broja izlagača, koja se bilježi iz godine u godinu, raznovrsnost i kvalitet ponude proizvoda i usluga, sadržajne prateće aktivnosti, brojne zvanice visokog ranga i nekoliko desetina hiljada posjetilaca Sajam šljive u Gradačcu svrstavaju u jednu od najznačajnijih privrednih manifestacija u regionalnim okvirima.

BIOGRAFIJA

EDIS  DERVIŠAGIĆ rođen 22. Aprila 1973. godine u Gradačcu. Osnovnu školu je završio u Srnicama.

Od 1988. do 1992. godine pohađao je i završio srednju Elektrotehničku školu u Tuzli, smijer tehničar računarske tehnike i automatike.

Po izbijanju agresije na Bosnu i Hercegovinu, u junu 1992. godine dobrovoljno se uključio u jedinice Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine na području općine Gradačac.

Za  učešće u jedinicama ARBiH nagrađen je pismenim priznanjem komande Operativne grupe 1 – Bosanska Posavina.

Od 1994. do 1999. godine pohađao je i uspješno okončao dodiplomski studij na Filozofskom fakultetu Tuzla, odsjek Historija-geografija.

Diplomski rad po nazivom “Dubrovačko-bosanski odnosi u prvoj polovini XV stoljeća”, pod mentorstvom prof. dr. Envera Imamovića, odbranio je 15. Februara 1999. godine.

Od 1999. do 2011. godine radio je kao profesor historije-geografije u JU O.Š. „Ivan Goran Kovačić” u Gradačcu i stekao stručno zvanje profesor – savjetnik. Postdiplomski studij iz historije Bosne i Hercegovine okončao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli i stekao zvanje magistra društvenih nauka.

Autor je više udžbenika iz historije za učenike osnovne škole i gimnazije, te nekoliko priručnika za nastavnike, a učesnik je više međunarodnih stručnih seminara. Kao ekspert Vijeća Evrope za didaktičko-metodičke pristupe izučavanja historije u nastavi održao je seriju predavanja i radionica u okviru modularnog Seminara za pedagoške savjetnike i nastavnike/profesore u Bosni i Hercegovini.

Pod pokroviteljstvom Vijeća Evrope i Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, kao rezultat rada u okviru navedenog projekta, 2008. godine štampan je  Priručnik za nastavnike povijesti u Bosni i Hercegovini u kojem je objavljen i njegov rad pod nazivom „Razvijanje učeničkih vještina i sposobnosti historijskog razmišljanja kroz sadržaje udžbenika historije/istorije/povijesti u Bosni i Hercegovini” (Developing skills and competencies in BiH). Kao član multinacionalnog tima pedagoških savjetnika i profesora historije iz Bosne i Hercegovine, više puta je učestvovao na stručnim savjetovanjima koji su organizirani na Institutu za istraživanje udžbenika „Georg Eckert” u Braunschweigu, Njemačka.

U mandatnom periodu od 2008. do 2012. bio je član Općinskog vijeća a tokom 2011. i 2012. godine obavaljao je funkciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća Gradačac. Na proteklim lokalnim izborima izabran je za načelnika općine Gradačac.

Član je Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

Oženjen je i otac jednog djeteta.