DIPL. OEC ISMO HEBIBOVIĆ, GENERALNI DIREKTOR TEHNIČKO-REMONTNOG ZAVODA HADŽIĆI

DIPL. OEC ISMO HEBIBOVIĆ, GENERALNI DIREKTOR TEHNIČKO-REMONTNOG ZAVODA HADŽIĆI

EKONOMIJU TREBAMO ODVOJITI OD POLITIKE

Tekst: Rašid Hakić
Fotografije: Tehnički-remontni zavod Hadžići

Zastupa tezu da su najvažniji resursi svake države čovjek, struka i znanje.
I da stručnost bude ispred podobnosti i poslušnosti.
Također, zastupa tezu da su obrazovanje i znanje ključni faktor ekonomskog rasta i razvoja svake države.
Smatra da je ulaganje u obrazovanje naijsplativija investicija, koju ne treba tretirati kao trošak.
Sve to su neki od postulata koje smatra bitnima za razvoj, kako bh., tako i globalne ekonomije, a sintezu lične stručnosti, znanja i iskustva implementira u svakodnevnoj praksi.
Zbog toga nisu izostali respekta vrijedni rezultati, ostvareni u rekordno kratkom vremenskom roku, a navedeno se odnosi na Tehnički-remontni zavod Hadžići i prvog čovjeka menadžmenta Ismu Hebibovića.

KOLIKA JE VAŽNOST NAMJENSKE INDUSTRIJE ZA BH. EKONOMIJU

BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Hebibović, predstavite nam, ukratko, kompaniju na čijem ste čelu, u periodu kada ste došli, danas i na kojim vrijednostima počiva preporod i uspjeh iste?

ISMO HEBIBOVIĆ:
U novembru 2021. godine uposlenici Tehničko-remontnog zavoda stupili su u generalni štrajk zbog neisplaćenih plata i doprinosa, ali i bez posla kojeg nisu imali od 2019. godine.
Kompanija je nakon više godina gubitaka i lošeg poslovanja bila na ivici ponora, pred bankrotom.
Mojim dolaskom, u februaru 2022. godine, i velikim zalaganjem svih zaposlenih, za samo nekoliko mjeseci kompanija se digla iz pepela i od tada se u potpunosti oporavila, drastično povećala broj zaposlenih, uspješno završila godinu i ostvarila dobit.
Uspjeh kompanije temelji se na uposlenicima, marljivosti i odgovornosti u obavljanju posla u kojem su najbolji.
Također, dobri su nam međuljudski odnosi, kolegijalnost i prijateljstvo među zaposlenima koji tu rade zajedno, te rad, red i disciplina na visokom su nivou.
Uspijeli smo ukomponirati sve navedeno i ostvarili oporavak i prosperitet kompanije.

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kako biste ocjenili 2022. godinu i šta očekujete u ovoj poslovnoj i kalendarskoj godini?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Prošla godina za našu kompaniju bit će upamćena kao jako uspješna, jer smo od gubitaša, gdje su radnici štrajkovali samo prije godinu dana, ostvarili pozitivan rezultat i situaciju u fabrici u potpunosti okrenuli na bolje.
Realizacija za prošlu godinu iznosila je 5,5 miliona KM, ostvarena dobit 167.000,00 KM, te se povećao broj zaposlenih sa 36 na 255 radnika.
Sve su ovo pozitivni trendovi poslovanja koje namjeravamo nastaviti u ovoj, te narednim godinama. Dobili smo dosta novih ugovora i posla, uglavnom za domaće firme, tako da su se svake sedmice zapošljavamo nove radnike.
Naša osnovna djelatnost je namjenska industrija i na tome gradimo planove za buduće poslovanje. Krenuli smo u proces kupovine mašina, koje nisu nove, jer za to još nemamo finansijske mogućnosti, ali su i one odlične i s njima možemo dobro raditi, a i zaraditi.
Toliko smo posla dobili da razmišljamo o proširenju kapaciteta i uvođenje druge smjene, jer se sve ne može uraditi u prvoj smjeni.
Što se tiče dugovanja iz ranijeg perioda, postignut je sporazum i uprava to izmiruje, poštujući dokument koji je potpisan.
Sve ostalo, plate i uplate svih poreza i doprinosa, radnici redovno dobivaju.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kako i koliko je danas teško na tržištu rada naći kvalitetne i kvalificirane radnike za ovu branšu?

ISMO BEBIBOVIĆ:
I naša kompanija ima problem što ne možemo naći stručnih radnika, a trebaju nam, poput strugara i operatera na CNC mašini.
Nema ih na tržištu rada, jer su stariji radnici otišli u penziju, a mlađi trbuhom za kruhom, van granica BiH.
Na globalnom tržištu, tržišta rada su sve otvorenija i ljudi odlaze u potrazi za boljim uslovima, većom platom, socijalnom sigurnošću i zbog toga određenim sektorima nedostaje kvalifikovane radne snage, jer smo se generalno u BiH suočili s deficitom radnika.
Da nam je neko rekao prije deset ili dvadeset godina da ćemo uvoziti radnu snagu, vjerovatno bi se čudili i ne bi povjerovali.
Važno je istaći da naša kompanija uredno ispunjava svoje obaveze iz domena radno-pravnog statusa zaposlenika, zašite na radu, kolektivnih ugovora, zdravstvene zaštite i penzionog osiguranja, te da ni po jednom osnovu nemamo dugovanja prema radnicima.

Nažalost, zbog teške ekonomske situacije u državi i velikog odliva mladih kadrova u treće zemlje, bojim se da je samo pitanje vremena kada ćemo se suočiti s nedostatkom kadrova mašinske i drugih struka, koje su usko vezane za našu branšu.

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kako je poslovala vojna industrija Federacije BiH u prošloj godini?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Namjenska industrija svojevrstan je bosanskohercegovački brend, „zlatna koka“, i ima značajnu ulogu u ekonomiji zemlje.
Kompanije koje posluju u sastavu namjenske industrije FBiH poslovale su prošle godine s različitim uspjehom.
Većina ih je popravila finansijski rezultat, odnosno povećala prihode, a kao što su prenijeli neki mediji i portali, naša kompanija je prošle godine doživjela preporod.
Nakon više godina poslovnog tavorenje, gubitaka, štrajkova u pogonu i poslovanja na ivici opstanka, zahvljujući svima nama uposlenima, naša kompanija je prošle godine prebrodila krizu, povećala broj zaposlenih, drastično povećala prihode i ostvarila profit.

 

RADNICI SU NAŠE NAJVEĆE BLAGO

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakvi su planovi i očekivanja u 2023. godini?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Velika su nam očekivanja, ali i planovi za ovu godinu. Planiramo da u kontinuitetu nastavimo s povećanjem kapaciteta proizvodnje i povećanje broja zaposlenih. Sa velikim optimizmom posmatramo godinu koja je pred nama, jer planovi za ovu godinu su povećanje dobiti, broja zaposlenih, nabavke nove opreme i povećanje proizvodnih kapaciteta, te popravka objekata kako bi radnici mogli raditi neometano i u boljim uslovima. Očekujemo da još više rastemo i kroz razvoj naših zaposlenih, koji su uz naše proizvode i naše najveće blago. Ovo je izrazito dobar uspon kada pogledamo firme u namjenskoj industriji. Naš plan i cilj je da naša kompanija u budućnosti bude logistička firma za cijelu namjensku industriju u FBiH, a vjerujem, i u regionu.

 

BH BUSINESS MAGAZINE:
Razvija li se dovoljno, po Vama, domaća odbrambena industrija?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Pozitivni trendovi postoje i vjerujem da će se nastaviti u narednom periodu.
Razvoj namjenske industrije, odnosno svojevrsna nadogradnja postojećih kapaciteta, varira od kompanije do kompanije.
Nadam se da će i kompanije namjenske industrije, koje trenutno imaju poteškoća u poslovanju, u vremenu koje je ispred nas, postati konkurentne na tržištu. Naglašavam to u svakoj prilici. Namjenska industrija se mora posmatrati kao strateška grana, jer se za nju vežu drugi segmenti privrede i država ima višestruku korist ulaganjima u istu.
Država, putem poticaja i subvencija za izvoz treba više da ulaže i pomaže fabrike u namjenskoj industriji, jer naši proizvodi su većinom namijenjeni izvozu, što itekako doprinosi smanjenju trgovinskog deficita koji je rak rana bh. ekonomije. Puno više uvozimo nego što izvozimo.

 

ULOGA I VAŽNOSTI MENADŽERA
ZA POSLOVANJE KOMPANIJE

BH BUSINESS MAGAZINE:
Zbog vašeg uspjeha u firmi javnost i okruženje vas doživljava kao uspješnog menadžera, koji zna sve odgovore na pitanja vezana za razvoj i upravljanje kompanijom. Kojih se najvažnijih rukovodećih i poslovnih vrijednosti nikada ne biste odrekli?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Nikada se ne bih odrekao teze da svaka kompanija mora stavljati ljude, zaposlenike, na prvo mjesto.
Tačnije, najbolja stvar koju menadžer može napraviti u svojoj karijeri jeste zaposliti prave ljude, jer su oni jedina i najveća vrijednost kompanije.
S druge strane, menadžer mora biti vizionar i nastojati biti prvi u svim segmentima poslovanja, a to može ostvariti jedino ako razmišlja globalno, izvan granica matične firme i države i da prvi ugrabi svaku ideju, da je zna primjeniti, idejom kojom će pokrenuti neke nove velike projekte.
Također, još vjerujem u teoriju definicije: „Ovaj biznis je dobar, ulažimo.
Ovaj biznis je loš, riješimo ga se. Ili, ovi su ljudi dobri, nagradimo ih.
Ovi su ljudi loši, pošaljimo ih nekom drugom.“ Naposljetku, poručio bih svim menadžerima da svoje riječi ne “posipaju šećerom”.
Ljudi zaslužuju da im se kaže sve, i to bez zadrške. Lideri, govorite što mislite!

BH BUSINESS MAGAZINE:
Na šta ste najviše ponosni u Vašoj uspješnoj karijeri, koja su Vaša najveća ostvarenja i gdje se vidite za deset godina?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Moram priznati da sam jako ponosan na svoj uspjeh, ostvaren u protekloj godini u Tehničko-remontnom zavodu. Podigao sam i preporodio fabriku iz pepela, zaposlio veliki broj radnika i ugovorio višemilionske poslove za naredni period.
Zajednički, sa svim uposlenim, osmislili smo i provodimo brojne razvojne projekte i nikada ne odustajemo.
Mislim da je velika ljubav prema ovom poslu ujedno i moja snaga. Kada pogledam brojna ostvarenja tima ljudskih resursa, najviše sam ponosan na naš program i entuzijazam.
Pored toga, naveo bih lično dugogodišnje iskustvo i rad u velikim međunarodnim osiguravajućim društvima, gdje sam postizao izuzetne rezultate na rukovodećim mjestima, a posebno na polju uvođenja novih proizvoda osiguranja na tržište Bosne i Hercegovine.
Za kompaniju TRZ Hadžići, smatram da može biti jedna od vodećih u branši namjenske industrije FBiH.
Za deset godina se vidim kao konsultanta u velikim kompanijama, gdje svojim znanjem i iskustvom mogu doprinjeti njihovom rastu i razvoju. Takođe, za pet godina se vidim kao doktora ekonomskih nauka, radeći na nekom od fakulteta, prenoseći svoja znanja i iskustvo mladim studentima.

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakav je Vaš stav o važnosti znanja, obrazovanja i dodatne edukacije za razvoj i uspješno poslovanje?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Edukacije i općenito okupljanja profesionalaca iz branše iznimno su važni, rekao bih neophodni, ako očekujete dugoročno dobre rezultate.
To su izvrsne prilike za razmjenu znanja i iskustava, nadogradnju naučenog, ali i za testiranje nekih pretpostavki.
Primjeri dobre, ali i loše prakse s kakvima se susrećem na različitim stručnim okupljanjima, vrlo su poučni.
Naša je struka vrlo živa i životna. Stoga je nužno sistemski pratiti nove spoznaje i primjenjivati ih u svom radu. Bez dodatne edukacije i cjelovitog životnog obrazovanja više gotovo i ne možemo govoriti o sigurnosti radnog mjesta.
Vrijeme zaposlenika koji su posljednji put o svojoj struci učili prije 10-20 godina na fakultetu ili u srednjoj školi je prošlo. Konkurencija na tržištu rada je velika i svatko tko ne ulaže u sebe može računati s tim da će ga možda već sutra zamijeniti ambiciozniji i educiraniji, dakle korisniji kolega.
S druge strane, na kompanijama je da svojim zaposlenicima omoguće edukaciju, da ih potiču i usmjeravaju ka postizanju veće stručnosti u okvirima njihovih radnih mjesta.
To je jedini način za održavanje visokog radnog učinka i kvalitete finalne usluge ili proizvoda.
Nažalost, neki o edukaciji i obrazovanju govore samo u kontekstu uljepšavanja imidža kompanije, o trošku, zaboravljajući konkretne prednosti.
U modernim tržišnim ekonomijma ulaganje u kadrove, obrazovanje i edukaciju menadžera i zaposlenika je stalni proces i najisplativija investicija za budućnost kompanije.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Na bazi vlastitog iskustva, koji je Vaš savjet mladima koji su na početku karijere?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Moja poruka je, budite aktivni, strpljivi i fokusirani na učenje i dodatnu edukaciju i usavršavanje u branši. Uspjeh i napredak u poslu se ne podrazumIjevaju, te je jako bitno da u tom procesu kontinuirano uče, ulažu u znanje i obrazovanje i budu najbolja verzija sebe.
Posljednje, ali ne i manje važno, neophodno je da pronađu svoju motivaciju i inspiraciju, a da čvrsto vjeruju u sebe i tad uspjeh neće izostati. I još jedna poruka koja mene motiviše i tjera naprijed: „Živite kao da ćete sutra umrijeti, a učite kao da ćete živjeti vječno“.

BH BUSINESS MAGAZINE:
Koje osobine u budućnosti će morati imati zaposlenik i šta smatrate da najviše motivira zaposlenike?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Kvalitetan zaposlenik je onaj koji svoje radne zadatke može promatrati neovisno o trenutačnim okolnostima s kojima možda nije uvijek pretjerano zadovoljan.
Naime, kolege ne možemo birati, ali profesiju možemo. A u praksi je itekako vidljiva razlika između onih koji vole svoj posao i onih koji ga samo „odrađuju“.
Kvalitetan zaposlenik budućnosti ne razlikuje se mnogo od kvalitetnog zaposlenika sadašnjosti.
On je motiviran, optimističan i sposoban razlikovati bitno od nebitnog, te je voljan dalje učiti i educirati se.
Osjećaj da su u svom radnom okruženju važni i cijenjeni, da se o njihovim interesima, afinitetima i ambicijama vodi računa, da im se omogućuje napredak i razvoj u smjeru koji ih zanima i u kojemu daju najbolje rezultate.
Cilj nam je, unutar strukture kompanije, pronalaziti optimalne pozicije i radne zadatke koji odgovaraju profilu i kompetencijama zaposlenika. Na taj način zadržavaju se kvalitetni zaposlenici, da u matičnoj firmi imaju prostor za napredak i da ju neće „prerasti“ u skoroj budućnosti. To je iznimno snažan motivator.
MENADŽER TREBA DA BUDE ISKREN, POŠTEN I PRISTUPAČAN KAO VOĐA

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kako po Vama, danas izgleda uspješan menadžer?

ISMO HEBOBOVIĆ:
Po meni, uspješan menadžer je osoba koja je svjesna sebe i okoline, potencijala i ljudi s kojima rukovodi.
Osoba koja može koordinirati različitim profilima ljudi i pri tome razvijati i realizirati svoje planove.
Takođe, uspješan menadžer treba da bude kreativna osoba koja se ne boji izazova i ne odustaje od svojih zacrtanih ciljeva.
Menadžer danas treba da bude iskren, pošten i pristupačan kao vođa među članovima kolektiva, što djeluje kao katalizator u stvaranju uspjeha i to će pomoći u produktivnom poslovanju i ostvarenju postavljenih ciljeva.
Takođe, uspješan menadžer mora imati mašte i inovativnosti, te rukovodeće vještine i trebao bi izvući najbolje iz svakog zaposlenika kako bi kompaniju podigao na višu razinu.

 

O EKONOMIJI BOSNE I HERCEGOVINE

BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Hebibović, kao ekonomista, kakvo je Vaše mišljenje u vezi ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Bez resetovanja bh. društva, politike i pravosuđa, povećanja investiranja i smanjenja javne potrošnje, Bosna i Hercegovina ne može izaći iz krize.
Također, nužne su i neophodne ekonomske reforme, smanjivanje administracije i usklađivanje javne potrošnje s realnim mogućnostima.
Možemo trošiti samo onoliko koliko zaradimo, a povećanje plata mora da prati produktivnost.
Ekonomske reforme su na kraći rok bolne, ali zato, na duži rok, daju pozitivne rezultate i one nam jedino mogu donijeti svijetlu budućnost i bolji život za sve građane.
Ekonomija treba da bude osnovni činilac u reintegraciji države i ekonomiju trebamo odvojiti od politike.
Samo uz uređenu državu i sistem vrijednosti, obrazovanje i znanje možemo izaći iz krize, siromaštva i živjeti od svog rada, a ne od kredita.
Najvažniji resurs svake razvijene države je čovjek, struka i znanje.
Stručnost treba da budu ispred podobnosti i poslušnosti. Suština jedne države nije šta i koliko radiš, nego kako radiš i kolika ti je produktivnost.
Moramo se osvijestiti, promjeniti i početi raditi, te svoje prirodne resurse staviti u funkciju razvoja i da živimo od svog rada, a ne od kredita i milostinje.
Naš narod je vrijedan. Država mu treba omogućiti posao i dati šansu da radi i živi od svog rada, a da bi se to desilo trebaju nam promjene na svim razinama vlasti.
Treba da uspostavimo pravi sistem vrijednosti, odnosno, da nam je struka iznad političke podobnosti.
Sa novim stručnim kadrovima i novim pristupom životu i radu, te stavljanjem resursa u funkciju razvoja, odgovorno tvrdim da možemo krizu brzo prebroditi i postati država ugodnog življenja i uspješnog poslovanja.

BH BUSINESS MAGAZINE:
Koji su problemi otvaranja preduzeća u Bosni i Hercegovini?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Žalosna je činjenica da se preduzetnici susreću sa problemima još u fazi otvaranja preduzeća, a to potvrđuju radnje koje treba preduzeti da bi se preduzeće registriralo. Otvaranje preduzeća u Bosni i Hercegovini zahtijeva puno pripreme, znanja, vremena, pa i novca. Postoji niz zakona koji se pri tome moraju poznavati i pravila koja se moraju poštovati. Važno je, također, napomenuti da postoje i razlike u zakonima između dva entiteta što može pojedincima dodatno otežati odluku da se usudi započeti vlastiti biznis i ući u proceduru registrovanja preduzeća. Ukoliko želite osnovati preduzeće u Federaciji Bosne i Hercegovine, potrebno je da prođete 13 koraka, dok, primjera radi, u Novom Zelandu faza registracije traje jedan dan, Australiji i Makedoniji dva dana, Albaniji i Belgiji četiri dana, Mađarskoj, Kanadi, Portugalu, Holandiji pet dana, u Bosni i Hercegovini traje tridest i sedam dana.
Nažalost, u Bosni i Hercegovini, već na drugom koraku susrećemo se sa problemima, jer samo za otvaranje prelaznog računa potrebno je skoro jedan dan.
U Hong Kongu, na primjer, sticanje dozvole za rad zahtjeva popunjavanje jednostavnih obrazaca, putem interneta, tako da proces može biti kompletiran u nekoliko sati.
Ako uđete u bilo koju banku velika je šansa da će vas dočekati samo jedan šalter koji radi i veoma dugačak red klijenata. Nakon što dođe red na vas i kada kažete šta trebate, poslat će vas kod kolega koji rade „u kancelarijama“ da otvorite račun.
Kada vam otvore račun, poslat će vas ponovo na blagajnu da uplatite osnovni kapital. Naravno, ponovo morate čekati red.

 

OBRAZOVANJE I ZNANJE SU FUNDAMENT SVEGA OSTALOG

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kako obrazovanje i znanje utiču na ekonomski rast i razvoj BiH?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Obrazovanje i znanje su ključni faktor ekonomskog rasta i razvoja svake države, svakog društva i zato ulaganje u obrazovanje je najisplativija investicija, te stoga ulaganje u obrazovanje ne treba tretirati kao trošak već kao investiciju, ulaganje u razvoj, prosperitet, blagostanje, ulaganje u budućnost.
Obrazovanje utiče na ekonomski rast i razvoj, jer povećava ljudski kapital, što dovodi do povećavanja produktivnosti.
Takođe, obrazovanje povećava inovacije u ekonomiji, odnosno stvara „novo znanje“ o tehnologijama, proizvodima i procesima koje povećava ekonomski rast.
Obrazovanje i znanje su temelj, baza, fundament svega ostalog.
U eri treće naučno-tehnološke revolucije, sve više se uvažava saznanje da kapacitet preduzeća ne zavisi samo od tehnološke modernizacije, već i od nivoa obrazovanja, znanja i od uključivanja nauke u tehnološke i ekonomske procese.
Moderna privreda traži dobro obučenu i educiranu radnu snagu, tako da obrazovanje i usavršavanje zaposlenih i menadžera predstavlja stalan proces i nerazdvojni dio svake uspješne razvojne politike.
Zbog toga što planiranje kadrova i njihovog obrazovanja predstavlja ključno pita1nje svakog društva, ulaganje u obrazovanje kadrova ne bi se smjelo tretirati kao vid potrošnje, već kao ulaganja u proširenu reprodukciju.
Opstanak i razvoj savremene privrede pretpostavlja kao nužan uslov prisustvo i aktivnosti sve većeg broja visokoobrazovanih ljudi.
Potreba za više znanja i vještina, kao uslov za uspješno djelovanje u poslovnom životu, uslovila je promjene u sferi menadžmenta.
Promjene menadžment funkcije ispoljavaju se kao promjene u pravcu sve većeg učešća aktivnosti kreativnog i inovativnog karaktera, nasuprot operativnih i ponavljajućih.
Pomjeranje težišta ka kreativnosti i inovativnosti, zahtijeva sve veći fond znanja koje je potrebno za uspješno obavljanje djelatnosti menadžmenta, odnosno kako bi bili osposobljeni da upravljaju sopstvenom budućnošću, umjesto da budu puke žrtve okolnosti.
Znanje predstavlja najvažniji proizvodni faktor koji zahtijeva da se u njega investira. Između znanja i investicija postoji međusobna povezanost. Naime, investicije mogu povećati znanje, a znanje može ubrzati realizaciju novih investicija čime ekonomski rast postaje, prema endogenoj teoriji rasta, neograničen.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Zašto Bosni i Hercegovini trebaju procesi evropskih integracija i ulazak u NATO?
ISMO HEBIBOVIĆ:
Euroatlantske integracije podrazumijeva prije svega punopravno članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u i EU, a to je opcija koja najviše osigurava ekonomski napredak, mir i sigurnost, te su prepreka sukobima i krizama, političkim i ekonomskim, na ovim prostorima.
Sve druge opcije predstavljaju opasnost kako za BiH, tako i za Evropu u cjelini, i stoga je neophodno proaktivno učešće briselskih institucija i postavljanje standarda ispod kojih reforme u BiH ne smiju ići.
Evropske integracije, sa ekonomskog stanovišta, za sobom donose političku i ekonomsku sigurnost, integraciju u veliko evropsko tržište, povoljan ambijent za domaće i strane investicije, otvaranje fabrika i pokretanje domaće proizvodnje, više ulaganja, više radnih mjesta, smanjenje deficita, povećanje izvoza, a smanjenje uvoza i na kraju, bolji život za sve građane Bosne i Hercegovine.
Ulazak u NATO savez također treba da nam bude prioritet, jer nam donosi niz pogodnosti i imat će pozitivne efekte na ekonomiju Bosne i Hercegovine.
NATO je politička i vojna organizacija-savez koji ima 29 članica od kojih 2 angloameričke, te 27 europskih. Osnovan je 1949. godine od strane 13 zemalja članica. Svih 29 zemalja članica NATO su sigurne, jer članom 5. Vašingtonskog sporazuma, oružani napad na jednu ili više članica smatrat će se napadom na sve njih.
Pravo na odbranu i samoodbranu-član 51 povelje UN-a. S ekonomskog stanovišta, ulazak u NATO savez -NATO kišobran, BiH donosi političku i ekonomsku sigurnost i dolazak stranih investitora.
Niko ne želi da ulaže u nesigurnu zemlju. Benefiti su pokretanje javnih radova, pokretanje privrede, povećanje proizvodnje, povećanje zaposlenosti, više radnih mjesta, a manje siromaštva, te lična sigurnost za sve građane BiH.
Budućnost Bosne i Hercegovine je integracija u EU i NATO, a postoji i obostrani interes.

 

NAJBOLJA PORESKA POLITIKA JE „MALI POREZI-VELIKI BROJ PORESKIH OBVEZNIKA

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakav je utjecaj poreza i doprinosa na rad malih i srednjih preduzeća u BiH?

ISMO HEBIBOVIĆ:
Visina i broj poreza i doprinosa koje plaćaju preduzeća utiče na njihovo poslovanje, a pogotovo na rad malih i srednjih preduzeća.
Ovaj uticaj se manifestuje na više načina, a izrazito kroz visinu stope direktnih poreza i doprinosa.
U sadašnjem poreskom sistemu, koji važi u Bosni i Hercegovini, stope poreza su proporcionalne i nisu stimulativne za mala i srednja preduzeća, čiji kapital i zarada nisu takvi da bi bez dodatnih, stimulativnih mjera, omogućavali razvoj tih preduzeća.
U tom pogledu, moje je mišljenje da bi jedna od stimulativnijih mjera mogla da bude i povoljnija stopa pojedinačnih poreza za mikro biznis i mala preduzeća.
U Bosni i Herecgovini porezi i doprinosi su veliki i negativno utiču na rad malih i srednjih preduzeća, te stimulišu rad na crno i sivu ekonomiju.
Najbolja poreska politika je „Mali porezi-veliki broj poreskih obveznika“. Niski porezi i uprošćena regulativa neophodni su za razvoj malih i srednjih preduzeća.
Stoga smatram da vlasti u Bosni i Hercegovini treba da idu ka smanjenju poreza i doprinosa, što će rezultirati povećanjem broja poreskih obveznika.
Međutim, dobre ideje i preduzetnički duh ponekad nisu dovoljni kada je potrebno bankarsko finansiranje, a banke traže dodatno obezbjeđenje, koje je teško nabaviti.
Jedan od načina da se ublaže teškoće malih i srednjih preduzeća jeste da se oforme specijalizovane finansijske institucije koje bi se bavile njihovim problemima i kreditiranje, kao, primjera radi, u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.
Također, institucije u Bosni i Hercegovini koje se bave kontrolom i ubiranjem poreza, poresku politiku trebaju učiniti transparentnom, odnosno približiti je svakom građaninu, jer poreski obveznik treba i mora da zna gdje se troše njegova budžetska sredstva i da on bude subjekt poreske politike, a ne objekt, kao što je sada slučaj. Edukacija uposlenika koji rade u kontrolnim organima treba da bude stalan proces. Država treba da stimuliše i nagradi sve one koji rade na ubiranju poreza povećanjem plata, jer time se suzbija korupcija i mito, a povećavaju prihodi u budžetu. Moj prijedlog je da država ide ka smanjenju poreza i doprinosa u cilju rasterećenja i povećanja broja poreskih obveznika, a samim time i povećanja zaposlenosti. Da se razmisli o uvođenju diferencijalne stope PDV-a kako bi se povećali porezi na luksuz, igre na sreću, duhan i alkohol, a ukinuli ili smanjili porez na osnovne životne namirnice, ulje, šećer, brašno, so, te lijekove, knjige i ostalo, to jest treba da se voditi briga o kategorijama socijalno najugroženijeg stanovništva.

 

MLADI SU POTISNUTI U DRUGI PLAN

BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Hebibović, kakav je Vaš komentar o nezaposlenost mladih u Bosni i Hercegovini i zašto nam mladi odlaze u treće zemlje?

ISMO HEBIBOVIĆ:
U Bosni i Hercegovini problem svih problema je nezaposlenost i to prije svega mladih ljudi.
Armija nezaposlenih je na berzi rada s malim ili gotovo nikakvim šansama za posao.
Broj nezaposlenih u BiH naročito se uvećao u 2009. godini, početkom velike ekonomske krize. U ekonomskoj krizi banke su pooštrile kriterije za kreditiranje, što je najviše pogodilo privatni sektor, koji je bio prinuđen da smanjuje broj zaposlenih.
Poseban problem u BiH su zapošljavanje mladih.
Zbog nezaposlenosti veliki broj mladih obrazovanih kadrova odlazi u inostranstvo da radi, iako je država u njih uložila ogromna sredstva. U našoj zemlji mladi ljudi su potisnuti u drugi plan.
U ispitivanju koje je provedeno među mladima između 18 i 30 godina, oko 70 posto mladih u BiH je nezaposleno.
Otvaranje radnih mjesta i dalje ide sporo, a nezaposlenost je vrlo visoka. Nezaposlenost je najveći problem koji pogađa mladu generaciju, kako u urbanim, tako i u ruralinim dijelovima BiH, a u kombinaciji sa stambenim problemima, stalnom ekonomskom krizom, mladi ljudi zapadaju u stanje očaja i planiraju iseljenje, kao jedinu mogućnost da osiguraju dostojnu budućnost.
Sigurno je da je nezaposlenost mladih suviše složen problem za Bosnu i Hercegovinu da bi se mogao riješiti jednim projektom ili nizom pojedinačnih aktivnosti.
Stoga trebamo vidjeti koji su to uzroci nezaposlenosti, kakva je situacija u BiH po ovom pitanju, kako politika i političari gledaju na ovaj problem, te šta su uradili da bi smanjili nezaposlenost.
Analizirajući problem nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini, može se zaključiti da su dostignuti istorijski maksimumi. Izuzetno visoke stope nezaposlenosti i neaktivnosti mladih i nemogućnost ekonomske emancipacije mladih postaju jednim od ključnih faktora koji usporava i čak onemogućava društveni rast i ekonomski razvoj.
Nedostatak kapitala još uvijek predstavlja najveći problem privatnog sektora i postojećih malih i srednjih preduzeća.
Zato je neophodno obezbijediti sredstva za proširenje kapaciteta postojećih malih i srednjih preduzeća i povoljnim finansijskim podsticajima iz budžeta i kreditima, duži rok otplate, grejs-period, niža kamatna stopa i drugo, čime bi se obezbijedila sredstva za investiranje u određen broj radnika.
Ekonomska stagnacija i psiho-sociološka situacija Bosne i Hercegovine u sinergičnom je odnosu, u kojem podjednak teret krivice snosi država, ali i sami mladi ljudi.
Nažalost, kod nas u Bosni i Hercegovini, većina mladih nakon završetka školovanja želi da nađe posao u državnim institucijama ili javnim preduzećima i ustanovama.
Zato je moj prijedlog i sugestija mladima da samostalno ili sa partnerima krenu u privatni biznis, a na bazi vlastitog iskustva i primjera sa zapada.
Jedna od većih prepreka za mlade na tržištu rada je nedostatak radnog iskustva, a veliki broj oglasa i konkursa za posao kao glavni uvjet za prijem u radni odnos navodi upravo radno iskustvo ili radni staž od barem jedne ili dvije godine.
Nadalje, veoma ozbiljna posljedica visoke stope nezaposlenosti i neaktivnosti mladih ogleda se i u njihovoj migraciji prema inostranstvu.
Na kraju, smatra da svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini i nevladine organizacije, zajedničkim snagama mogu iznaći strategije jačanja kompetencija mladih usklađivanjem obrazovanja sa potrebama tržišta, te izgradnje stava mladih o njihovoj suodgovornosti za postojeće stanje, u cilju preusmjerenja iz pasivnog u proaktivno ponašanje.

 

BIOGRAFIJA

ISMO HEBIBOVIĆ rođen je je 1974. godine.
Osnovnu i srednju školu završio je u Hadžićima.
Bio je pripadnik Armije BiH od 1992. do 1996. godine.
Nakon toga boravio je u Turskoj na školovanju, gdje je ovladao znanjem turskog jezika.
Po povratku u Bosnu i Hercegovinu stekao je zvanje diplomiranog ekonomiste.
Dosadašnji radni vijek proveo je u privredi, u osiguravajućim društvima, izdavačkim kućama i namjenskoj industriji.
Bio je član Uprava i nadzornih Odbora više privrednih subjekata.
Oženjen je.
U skorije vrijeme steći će zvanje magistra.
Generalni je direktor Tehničko remontnog zavoda u Hadžićima od početka 2022. godine.