DR. EDIN DELIĆ, NAČELNIK OPĆINE LUKAVAC

INTERVJU – DR. EDIN DELIĆ, NAČELNIK OPĆINE LUKAVAC

DR. EDIN DELIĆ, NAČELNIK OPĆINE LUKAVAC

UČINIT ĆEMO SVEDA „LIST“ BUDE
U DRUŠTVU NAJVEĆIH REGIONALNIH SAJMOVA

Tekst Rašid Hakić
Fotografije Općina Lukavac

Općina Lukavac, smještena u dolini rijeke Spreče, danas je jedna od najvećih administrativno-teritorijalnih jedinica i industrijskih centara u Bosni i Hercegovini.
Po površini je najveća, a po broju stanovnika, treća na Tuzlaskom kantonu.
I mada u makro okruženju već decenijama slovi kao industrijska sredina, u proteklih petaestak godina upisala se na kartu sajamskih bh. gradova, sa LIST-om, privrednom manifestacijom jedinstvenog sadržaja.
O razvoju Lukavca, poslijeratnom privrednom ambijentu, potencijalima, realizovanim i planiranim projektima, političkim blokadama koje znatno koče još jači društveni progres i podršci sajmu LIST, odgovore smo dobili od doktora Edina Delića, prvog čovjeka općinske administracije.

BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Delić, kako biste, u najkraćim crtama, opisali razvojni put Lukavca do pozicije jednog od najvećih regionalnih i bosanskohercegovačkih industrijskih centara?

DR. E. DELIĆ:
Općina Lukavac je specifična lokalna zajednica, ne samo u regiji, području TK nego i u Bosni i Hercegovini.
Sa aspekta bliže istorije, ovo je relativno mlado naselje, obzirom da se gradska zona formirala krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća u ravničarskom dijelu, oko Fabrike Sode, koja se izgrađivala i Lukavac od tada do danas prati to industrijsko naslijeđe.
Zahvaljujući toj činjenici većina stanovništva između dva svjetska rata se doselila, a time je i gradnja bila primarna, zbog osiguranja potrebnih uslova za navedeni privredni subjekt.
U vrijeme intezivnog razvoja općine Austro-Ugarska je imala značajnu ulogu, gdje iz tog perioda, pored Fabrike Sode, imamo niz izgrađenih objekata u centralnoj gradskoj jezgri.
Lukavac je u to vrijeme bio područje najvećeg inteziteta razvoja.
Od odlaska Osmanlija na ovo područje doselilo se mnogo porodica, ne samo sa bosanskohercegovačkog prostora nego iz cijele bivše Jugoslavije i šireg okruženja, tako da u Lukavcu žive potomci njemačkih, talijanskih, poljskih i čeških familija.
Bilo je to stjecište različitih civilizacija i kultura.
Lukavac je 1920. godine imao prvi rendgen u Bosni i Hercegovini, trideset godina prije Sarajeva. U to vrijeme imao je porodilište i školu po zapadnim standardima.
Ovdje se igrao bilijar, slušala klasična muzika, a u Lukavcu su radile i renomirane ličnosti svjetske scene.
Jedan od njih je doktor Adolf Hempt, koji je u oblasti medicine poznat kao izumitelj vakcine protiv bjesnila. Time je do Drugog svjetskog rata Lukavac uistinu bio jedno od mjesta najitezivnijeg života i razvoja na cijelom bh. području.
Od završetka Drugog svjetskog rata industrijalizacija se nastavila izgradnjom nekoliko velikih industrijskih kapaciteta. Pored Fabrike Sode, koja je nastavila poslovanje, razvijen je i Koksno-hemijski kombinat, a počeo je i razvoj rudarstva sa površinskom i podzemnom eksloatacijom.
Za potrebe Fabrike Sode i Fabrike cementa otvoren je i Rudnik krečnjaka na području Vijenca, a za potrebe izgradnje Termoelektrane u koriti rijeke Spreče urađena je vještačka akumulacija, tako da na području općine Lukavac imamo jezero Modrac, jednu od najvećih bosanskohercegovačkih vještačkih akumulacija.
Između dva svjetska rata velika površina naše općine bila je područje na kojem je bilo moguće razvijati poljoprivredu, seoski turizam i druge elemente.
Međutim, zbog velikog broja radnih mjesta u industriji, većina stanovništva iz seoskih područja bila je orjentirana na rad u društvenom sektoru, kod kuće se baveći manjim oblicima poljoprivrede.
U takvom ambijentu dočekali smo rat 1992. godine, što je za posljedicu imalo migracije stanovništva.
U tom periodu Općina nije bila teritorijalno zahvaćena velikim borbenim dejstvima, niti velikim razaranjima, a nije bilo ni uništavanja industrijskih niti drugih kapaciteta, čime su se veoma brzo stvorili preduslovi za poslijeratni razvoj.

POZITIVNI I NEGATIVNI PRIMJERI

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakvi su rezultati, odnosno posljedice tranzicije vlasničkih odnosa u privrednim subjektima na području Općine?

DR. E. DELIĆ:
Tokom procesa privatizacije, koju smo imali nakon rata, na području Lukavca imali smo priliku vidjeti neuspjele privatizacije, zatim one koje su u startu uspjele u smislu pokretanja kapaciteta, a neke privatizacije mogle bi koristiti kao bh. uzor.
Kada govorimo o uspjelim tranzicijama vlaničkih odnosa, čijom realizacijom su sačuvani industrijski kapaciteti i radna mjesta, te dobili drugi benefiti, to je Fabrika cementa. Privatizirana je od stane austrijskog investitora, koji se veoma odgovorno odnosi prema elementima zaštite okoliša i interesima lokalne zajednice, sa tehnologijom koja je iznad minimalnih standarda koji važe u EU.
Kada je u pitanju loše uspio proces privatizacije primjer je GIKIL, odnosno Koksara. Privatizirana je od strane indijskog investitora i ulaganje u održavanje i modernizaciju su minimalna, a čak je prisutno i zanemarivanje obaveza iz redovog održavanja.
Istina, u proteklih godinu i po dana evidentni su pomaci po pitanju investiranja, što je za pohvalu, ali u odnosu na potrebe ipak je to mali korak. Ako bismo napravili anketu u gradu po pitanju GIKIL-a pola građana bi bilo za zatvaranje, a pola za nastavak rada, jer osigurava oko hiljadu radnih mjesta, što je, u odnosu na broj stanovnika Općine značajan faktor socijalne sigurnosti.
Kao član komisije za produžetak okolinske dozvole GIKIL-u sam ove godine postavio uslove da se otklone nedostaci, jer više od godinu dana nisu dobili okolinsku dozvolu zbog neispunjavanja konkretnih zahtjeva.
GIKIL u meni ima prijatelja koji želi pomoći kolektivu da preživi, ali isto tako čovjeka koji šalje jasnu poruku da ovako dalje ne može.

LUKAVAC JE OPĆINA VELIKIH PRILIKA I ŠANSI

BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta su Vam bili razlozi prihvatanja kandidature za općinskog načelnika?

DR. E. DELIĆ:
Ako bi gledali afirmacijski i motivacijski razlozi prihvatanja ove dužnosti mogli bi se grupisati u dvije vrste.
Jedna skupina razloga jeste činjenica da je Lukavac jako zapuštena općina. U proteklih dvanaest godina infrastrukturno se nesistemski gradilo.
S druge strane posmatrano, Lukavac je općina jako velikih prilika i šansi. Ovo je Općina sa najvećom površinom na području TK, a naš najveći potencijal su ljudi. Imamo ljude koji su odrasli u sistemu u kojem su kod kuće obrađivali zemlju, a na radnom mjestu održavali mašine i upravljajući složenim proizvodnim procesima.
Za vrijeme boravka američkih trupa na ovim prostorima lukavački radnici bili su najpoželjniji zbog činjenice što su mogli servisirati najsloženije vojne sisteme.
I još nešto veoma bitno. Evidentna je zagađenost zraka u urbanom dijelu općine, ali raspolažemo i sa dvije trećine površine općine sa statusom netaknute prirodu, što omogućava razvijanje djelatnosti kao što su proizvodnja zdrave hrane i bavljenja seoskim turizmom po najvišim standardima.
Osim toga, od trinaest općina na području TK, općina Lukavac ima najveće površine građevinskog zemljišta, dok je u Gračanici i Tuzli već postalo pretijesno po tom osnovu. Pomenimo i to da je Lukavac od Tuzle udaljen samo deset minuta vožnje, do aerodroma 20 minuta, a do EU samo šesdeset minuta vožnje. Sve navedeno pruža vrlo velike šanse.
Nužna je bolja organizovanost i ozbiljnost, a rezultati su neupitni.

TRANZICIJA EKONOMSKIH AKTIVNOSTI

BH BUSINESS MAGAZINE:
Koji privredni subjekti, osim prijeratnih, su uspjeli da postanu bitan činilac na biznis mapi općine Lukavac?

DR. E. DELIĆ:
Raduje me činjenica da se na području naše općine dešava tranzicija u smislu ekonomskih aktivnosti i zapošljavanja iz resora koji zagađuju, dime i narušavaju okoliš, ka nekim resorima u realnom sektoru u kojem se stvaraju nove vrijednosti , a značajno ne štete okolišu.
U periodu od završetka rata do danas nastalo je nekoliko preduzeća koji imaju vrlo veliki nivo poslovnih aktivnosti.
Jedno od njih je preduzeće FEN u vlasništvu njemačkog kapitala, koje se bavi proizvodnjom namještaja za njemačko tržište, sa izvoznom vrijednošću oko 35 miliona KM na godišnjem nivou.
Tu je i Euro Bosmark koji se bavi proizvodnjom auto presvlaka za renomirane proizvođače motornih vozila od kojih Wolksvagena, BMW-a i AUDI-a, gdje je zaposleno oko 500 radnika, a sasvim izvjesno je proširenje proizvodnje koje će zahtijevati još 1000 radnih mjesta.
Ove godine očekujemo i gradnju fabrike za obradu nehrđajućih metala u kojoj će posao obezbijediti oko 500 radnika.
Navedeno je potvrda da se radi o značajnim ekonomskim aktivnostima, ali su u nepravednoj sjeni susjednih Gračanice i Tuzle kao regionalnog centra, ali smo po nekim elementima već ispred njih.

BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakvo ste zatekli stanje u općinskoj administraciji pri preuzimanju dužnosti?

DR. E. DELIĆ:
Očekujući da mi niko od saradnika neće zamjeriti, bit ću krajnje iskren.
Zatečeno stanje bilo je sve samo ne dobro, prevashodno misleći na općinsku administraciju, koja je radila deset posto od ukupnog kapaciteta. Petina odgovornih uposlenika je radilo, dok je sasvim normalno bilo doći na posao u deset sati i otići sa posla u trinaest sati. Po kancelarijama se pušilo, a bio je izražen visok nivo arogancije, kako prema građanima tako i prema investitorima.
Posljedica takvog odnosa bila je da su privrednici sa područja naše općine poslovne ideje realizovali na području drugih općina.
Zatekao sam i oko šest hiljada neriješenih predmeta, čije rješavanje ni po kojem zakonskom osnovu nije bilo sporno. Zgrada općinske uprave bila je ruinirana, bez bilo kakvog renoviranja od izgradnje pedesetih godina prošloga stoljeća.
Šta sam poduzeo?
Za tri mjeseca organizaciju rada doveli smo na nivo da se građevinska i urbanistička dozvola mogu dobiti za jedan dan, što je umnogome pomoglo investitorima.
Navedenih šest hiljada predmeta riješeno je veoma brzo, a reakcija korisnika naših usluga bila je nevjerica, jer su na rješavanje svojih problema i pitanja čekali po osam godina.
Uveden je sistem da niti jedna procedura ne smije biti duža od onog što je zakonski neophodno, čime smo u znatnoj mjeri vratili povjerenje građana i privrednika, onih koji stvaraju novu vrijednost. Ukinuli smo pušenje na radnom mjestu, realizovali projekat informatizacije rada, uveli decidan sistem evidencije dolaska na radno mjesto i odlaska sa istog, te realizovali projekat rekonstrukcije općinske zgrade i dali joj savremen vanjski izgled, uz istovremenu adaptaciju enterijera radnih prostora.
Sve navedeno dobilo je jedan novi savremeniji obol, primjeren vremenu u kojem živimo.
Ono što nismo riješili, a što nas kao općinsku administraciju opterećuje u radu jeste nepovoljna kadrovska struktura zaposlenih.
Od 120 općinskih radnika, samo dvadeset je fakultetski obrazovano, a 86 je sa srednjom stručnom spremom, što nas sputava da još kvalitetnije odgovorimo svemu onome što se pred nas postavlja kao obaveza.
Od navedenog, značajan broj uposlenih je pred mirovinu, čime je prisutno često odlaženje na bolovanja, koja su u znatnoj mjeri upitna. Uprkos svemu osjetan je entuzijazam i htijenje da korisnici naših usluga iz općinske zgrade izađu zadovoljni.

NOVI INFRASTRUKTURNI SADRŽAJI

BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta je obilježilo Vaš dosadašnji mandatni period i koje projekte ste realizovali, uprkos općepoznatim (ne)prilika?

DR. E. DELIĆ:
Šira javnost je upoznata o pritisku na mene kao općinskog načelnika od strane općinskog vijeća i opstruiranja svega onoga što se na području drugih lokalna zajednica rutinski rješava.
Posljedice toga su blokada budžeta, čime smo izgubili prva tri mjeseca protekle godine, tako da kao period u rada možemo govoriti o samo devet mjeseci.
Uprkos evidentnim problemima uspjeli smo realizovati niz projekata. Već sam naveo da smo realizovali projekat obnove općinske zgrade, zatim smo uradili četiri mosta na području općine, u potpunosti ili u najvećoj mjeri renovirali smo dvije škole, a djelimično smo renovirali još dva školska objekta.
Decenijama već na ulasku u Lukavac postoji pružni prelaz na kojem je odvijanje saobraćaja za oko deset hiljada dnevnih prelazaka motornih vozila bilo otežano.
S ciljem rješavanja tog problema, u saradnji sa Željeznicama BiH, ugradili smo najsavremeniji, gumirani pružni prelaz i time kvalitetno riješili dugogodišnji problem.
Nabavkom građevinskog materijala u vrijednosti oko 200 hiljada KM, u velikom broju mjesnih zajednica realizovani su značajni radovi na velikom broju objekata.
U potpunosti smo obnovili dva umnogome ruinirana Doma kulture i počeli obnavljanje još na tri lokacije i na taj način omogućili mladima i svim drugima organizaciju sadržanijeg društvenog života i odmak od kladionica i drugih pošasti vremena u kojem živimo.
Obnovili smo dvije slačionice na fudbalskim terenima, pokrenuli smo aktivnosti na strateškim projektima odvodnje oborinskih voda iz grada, a završili smo i sve pripreme za realizaciju višemilionski vrijednog projekat sanacije korita rijeka Spreče, Jale i Turije. Pokrenuli smo aktivnosti izrade projekata za rješavanje sistemskih problema vodosnabdijevanja grada Lukavca i odvoženja čvrstog otpada.
Ove godine će se raditi izvedbeni projekti i očekujemo, ukoliko budemo riješiti blokadu općinskog vijeća, da ćemo navedene projekte uspješno realizovati. U oblasti ekologije izvršili smo toplifikaciju dvije ulice u centralnoj gradskoj zoni i spremamo toplifikaciju treće ulice, što će u znatoj mjeri utucati na smanjen nivi onečišćenja zraka. Uzimajući sve u obzir možemo biti zadovoljni urađenenim. Građani to vide i vrlo pozitivno reaguju.

BEZREZERVNA PODRŠKA LUKAVAČKOM SAJMU

BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Delić, utemeljenjem privredne manifestacije LIST Lukavac je postao i sajamski grad. Šta , kao prvi čovjek Općine činite da Sajam turizma i ekologije dobije nove, sadržajnije forme?

DR. E. DELIĆ:
Novembra 2016. godine, kada sam stupio na dužnost, bio sam suočen sa političkim pritiskom, a zatim i budžetskom krizom, što me je sputavalo da mnogo više energije posvetim našem Sajmu i cilj mi je bio da prošle godine barem ponovimo ono što je bilo dobro.
U protekloj mandatskoj godini nastojao sam i uspio da ništa ne pokvarim ni prema vjerskim zajednicama, fudbalskim klubovima, ostalim udruženjima, pa tako i prema Sajmu.
Kvalitetnom komunikacijom sa gospodinom Izetom Nuhanović prošle godine napravili smo neka sadržajna poboljšanja, a drago mi je što je uvažio moju sugestiju da uz turizam vežemo i ekologiju, koja je važna kao pretpostavka razvoja turizma.
Objektivne okolnosti sputavaju nas u razvijanju visokokvalitetnog turizam, ali u rubnim dijelovima Općine možemo razvijati seoski turizam i proizvodnju zdrave hrane, te brdskobiciklistički i planinarski turizam.
U tom smislu konekcija, odnosno sinteza ekologije i turizma je vrlo poželja i sasvim je sigurno da rezultati neće izostati.
Ove godine smo sa znatno većim resursima krenuli u organizaciju Sajma i zahtjevom da se sve podigne na znatno veći nivo. Imat ćemo veći broj učesnika i veći broj sadržaja, što će posjetioci Sajma itekako osjetiti. Za narednu godinu već imamo planove da u svim elementima preteknemo privredne manifestacije u susjednim sredinama i da Sajam u Lukavcu postane jedan od najboljih u Bosni i Hercegovini.

BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta će obilježiti tekuću godinu kada su u pitanju kapitalni projekti?

DR. E. DELIĆ:
Ove godine imamo niz aktivnosti koje se odnose na kapitalne investicije. Jedna od njih je uređenja korita rijeka Jale, Turije i Spreče.
Pokrenuli smo i liniju podrške toplifikaciji gradske zone i poboljšanja energetske efikasnosti stambenih objekata, u prvom redu onih koji su u urbanim sredinama i koji se griju na fosilna goriva sa ciljem da reduciramo štetne emisije koje onečišćuju vazduh.
Sa Razvojnom bankom planiramo projekat podrške poljoprivredi kroz subvencije kamata i dogovori su u završnoj fazi, gdje ćemo poljoprivrednicima i prerađivačkim kapacitetima ponuditi kredinu liniju sa dugim grejs periodom i bez kamata.
Radimo i osam projekata na području mjesnih zajednica u oblasti vodosnabdijevanja, što će biti revolucionaran pomak u odnosu na sadašnje stanje. Radimo i na dva vrlo značajna projekta i to vodosnabdijevanja grada Lukavca i odvoženja čvrstog otpada, obzirom na vrlo loše riješeno trenutno stanje. Projekti će u značajnoj mjeri ovisiti i od podrške općinskog vijeća, ali uprkos tome obećavam da će sve pripreme biti urađene. Onog momenta kada bude adekvatna politička volja, sve navedeno moći ćemo realizovati u vrlo kratkom periodu.
Nastavljamo radove na izgradnji pružnih prelazaka i cilj nam je da ove godine tri glavna prelaza automatiziramo, te da otvorimo put prema Fabrici Sode, čija investicije je vrijedne 500 hiljada KM. Ove godine nastavljamo i sa rekonstrukcijom škola, podrazumijevajući toplotnu izolaciju, zamjenu stolarije, krovne konstrukcije, te adaptaciju mokrih čvorova. Radimo i na rekonstrukciji saobraćajne infrastrukture u smislu uređenja raskrsnica i omogućavanju prelaska za invalidna lica. Radimo i na razvoju komunalne infrastrukture, a završavamo i projekat kanalizacije u industrijskoj zoni.
Obzirom na sve navedeno šta smo u planu realizovati tokom ove godine, u komparaciji sa prošlom, očekujem dvostruko više radova.
U ovom trenutku na računu Općine imamo tri puta više sredstava nego što je bilo prilikom mog dolaska, čime smo stvorili uslove da proaktivnije radimo i rješavamo pitanja građana.
I dalje imamo problem političke nestabilnosti, što umnogome utiče na strateške infrastrukturne projekte. Nadam se da će se do oktobra ti uslovi promijeniti.
Došao sam ovdje da, uz pomoć saradnika i svih dobronamjerih, preporodim općinu Lukavac i sasvim sam siguran da ćemo na kraju mandata imati značajne rezultate i na taj način opravdati povjerenje građana.

 

DR. EDIN DELIĆ profesionalno je zaposlen na Univerzitetu u Tuzli kao redovni profesor na naučnoj oblasti “Geookolinski inženjering”.
Rođen je 14. februara 1966. godine u Poljicu, opština Lukavac. Osnovnu i srednju školu završio je u Lukavcu, a rudarski fakultet upisuje 1984. godine. Kao student objavio je prvi rad na međunarodnom simpozijumu u Moskvi novembra 1989. godine. Godine 1987. izabran je za demonstratora, a od 1987. do 1989. obavljao je dužnost studenta prodekana. Diplomirao je 1990. godine na Katedri za ventilaciju, sigurnost i ekologiju. Odmah po okončanju studija zaposlio se na Rudarsko-geološkom fakultetu Tuzla kao saradnik-istraživač, a od 1992. godine kao asistent-pripravnik na predmetu “Provjetravanje”, odnosno “Ventilacija rudnika”.
Postdiplomski studij upisao je na Rudarskom fakultetu Tuzla 1991. godine.
Od maja 1992. do decembra 1995. godine bio je pripadnik Armije R BiH, a po završetku rata vraća se na Rudarsko-geološko-građevinski fakultet Tuzla.
Magistarski rad odbranio je 1998. godine na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli, a doktorsku disertaciju 06. septembra 2002. godine na RGGF Tuzla.
Od 2002. godine radi kao docent na naučnoj oblasti „aerologija i sigurnost“. Izvodio je nastavu na više predmeta na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Bio je mentor na izradi 4 magistarska rada i nizu diplomskih radova, kao i predsjednik ili član komisija za odbranu doktorskih, magistarskih ili diplomskih radova. Obavio je više studijskih i specijalistčkih boravaka na naučno-istraživačkim institucijama u inostranstvu. Školske 2003-2004. godine boravio je 8 mjeseci kao „Fulbright visiting scholar“ (Fulbright gostujući profesor) na univerzitetima West Virginia University (Morgantown, West Virginia USA) i Colorado School of Mines (Golden, Colorado, USA). Tokom boravka u SAD obavio je istraživanje na temu Computer Application in Mining Operations (Primjena računara u rudarstvu).
Godine 1999. boravio je na 3-mjesečnom stručnom usavršavanju u Japanu na institucijama i u organizacijama: JICA (Japanese International Cooperation Agency) Tskuba, NIRE (National Institute for Resources and Environment) Tsukuba, Hokkaido University Sapporo, Kyushu University Fukuoka, Taiheyo Coillery Kushiro, Ikeshima Coal Mine, Wakamatsu Experimental Power Generation Station, Kyushu Mining Rescue Center i drugim.
U periodu 2004-2008. obavio je niz kraćih stručnih boravaka na stranim univerzitetima: Central Mining Institute Katowice (Katowice, Poljska), University of Arizona (Tucson, SAD), Pennsylvania State University (State College, SAD), Cork College University (Cork, Irska), University of Girona (Girona, Španija), University La Sapienca (Rome, Italija), University of Gratz (Gratz, Austrija), Economic University Wien (Wien, Austrija), Suez Canal Univesity (Ismailia i Suez, Egypt), Technical University Munich (Munich, Njemačka), Univerzitet u Ljubljani (Slovenija).
Od 2006. do 2009. godine obavljao je na Univerzitetu u Tuzli dužnost Voditelj ureda za osiugranje kvaliteta, a od 2009. do 2010. bio je vršioc dužnosti prorektora za naučno-istraživački rad.
Od 2005. Do 2009. godine bio je predsjednik Sindikata visokog obrazovanja Tuzlanskog kantona i podpredsjednik Sidnikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH.
Predavao je na vise stranih institucija, među kojima treba posebno istiknuti Univerzitet u Bolonji u okviru postdiplomske edukacije u oblasti prirodnih hazarda, Colorado School of Mines u oblasti rudarstva u BiH i West Virginia University.
Objavio je četiri knjige i niz naučno istraživačkih radova u zemlji i inostranstvu. Učesnik je ili rukovodilac na nizu projekata, među kojima treba posebno istaknuti projekte finansirane od strane Europske unije (Tempus), NATO (Science for Peace) i UN (Quality Assurance HE).
Član je redakcijskog odbora žurnala u oblasti rudarstva “Mining and Mineral Engineerging” i niza profesionalnih institucija. Posjeduje europski certifikat za edukaciju u oblasti energetske efikasnosti, a na listi je međunarodnih eksperata za energetsku efikasnosti i investicije i u borbi protiv klimatskih promjena.
Bio je član Tehničkog komiteta BAS/TC 53 za fluide u okviru Instituta za standardizaciju BiH.
Aktivno govori engleski i ruski jezik.